|
|
Up
Naziv: STEĆAK
Autor: Skender Kulenović
Stećak mramorni žuti govorom scena po boku.
Jači od kandža kiše, povampirenja i krađe.
Njegov mjesec i sunce, što znače posmrtne lađe,
Davno su prevezli dušu, vjekuju sad u doku.
Udaljili su se od njega i gradovi i sela.
Vidik mu stvore listopad i koze što tu brste.
Vjetar podsjeti lijeske, i one se šaptom krste.
Zmija mu krene uz reljef, svoj reljef svije sred čela.
Zašto sam došao ovđe kad sve već ovđe piše?
Posljednju bijedu zelen s jesenjom travom dižem.
Čuj, zvoni zrelo stablo: to lijes mi teče žuna.
Stihove što još bruje - dlijetom po stećku svom stišaj
i, uspokojen, pusti neka ih pokrije lišaj,
lezi pod stećak stiha bez prevoznika-čuna.
|
|
|