|
|
|
Up Next Last
Branko 'Copi'c
PIJETAO I MA"CAK
<?/ipp>I<?ipp>
Pri kraju "sume, u doba davno,
Ma"cak i Pjevac "zivjeli slavno.
Ku'ca im bila od jednog sprata -
pri"ca je o njoj kru"zila gorom -
prozor"ci'c jedan i dvoja vrata,
a krov pokriven bukovom korom.
Pod samom strejom pismeno stoji:
,,Putni"ce, udji, prevare nema,
svi koji dodju gosti su moji,
ru"cak se sprema.''
I potpis ima olovkom plavom:
,,Doma'cin Ma"cak,
"sapom i glavom.''
Poni"ze stoji, od istog pisca:
,,Zabranjen pristup
samo za lisca!''
Pjetli'c i Ma"cak u domu bijelom
"zivjeli slo"zno, "sapa uz krilo,
drugarstva takvog na svijetu cijelom
niti 'ce biti niti je bilo.
Kakav je Ma"cak Pjetli'cu drug
znalo se "sumom uokrug.
Zimi, dok mo'cna me'cava vije
i obno'c bura po "sumi vi"ce,
Pijetao le"zi, pe'cice grije,
a Ma"cak pri"ca lova"cke pri"ce.
U Ma"cka lula ve'ca od glave,
"salvare turske od svile blijede,
odbija mu"ski dimove plave
i "cudne pri"ce prede li, prede:
,,Podjem ti jednom, delijo stara,
u lov sa ma"ckom Pekmeza cara,
idemo "zurno kroz neku ra"z
u pravcu gore Debela la"z;
u mene pu"ska odli"cna roba,
valja mi vi"se od "suplja boba,
u njega topuz iz drena suva
na strah i trepet medvjedjih buva.
Od\jednom - gledaj! Trista mu muka!
Evo ti pred nas rogatog vuka!
Repina duga za njim vijuga...''
Raspri"can Ma"cak prede bez kraja
i preko lule nemarno pljucka,
o"ci mu pune zelena sjaja.
U pe'ci vatra pucka li pucka,
rumene "sare po sobi mi"ce
prstima zlatnim predmete ti"ce,
na zidu slika Ma"ckove pri"ce,
sve mu na vuka rogatog li"ce.
Napolju dotle kroz pejza"z divni
i sanke klize d\jedice Mraza,
zvjezdanim prahom iskri se staza.
A blizu ku'ce, pod prozor sami,
neznanac neki vje"sto se skrio.
Koga li svjetlo Ma"ckovo mami
i ko bi no'cni uhoda bio?
Na njemu 'curak, ni nov ni stari,
pa tamno crven i sav se "zari,
tinja u snijegu i "cudno sijeva
kao da vatra dogorijeva.
Za njim je "sirok, raspuhan rep,
priznati valja, prili"cno lijep.
Neznanko tajni, lopovska du"sa,
podi"ze glavu i prozor mjeri.
Ma"ckove pri"ce pa"zljivo slu"sa
i nju"sku svoju lukavo ceri.
Na kraju re"ce, pogleda svijetla:
,,Ipak 'cu jednom pojesti pijetla.''
Ubrzo no'cnik otpra"si snijegom,
zama"ce repom za prvim brijegom,
pod bukve stare, u bijeli vir.
U ku'ci Ma"cak pospano zijevnu
i lampa dahom posljednjim sijevnu,
pa naglo zgasnu. Zavlada mir...
A no'cnik onaj koji se krio
Mudrija"s lisac glavom je bio.
|
|
|