Up

Naziv: Sunce
Autor: Mak Dizdar

Jedno mlado sunce odbjeglo od oca
nastani se na ledini izmedj ledenih planina

Ne prepoznasmo ga odmah i pogledasmo poprijeko

Ono zasuka rukave i preora zemlju duboko
dok ne sti"ze do njene utrobe i njenog srca

Kada od trudova odahnu pozdravi veselo rukom
i izdi"ze se kao tica krilima iznad same tame

I obasja sve staze sva raskr"sca i stramputice
i u sjaju pokaza svoje oranje i na"se lice

Zagrlismo se tada kao da smo "cekali samo na to

Postadosmo bliski pa smo kao jedno
i jeli i pili kao od iskoni da smo tu bili

Nije navra'calo sunce od ljeta do ljeta samo
i na jalovoj dolini cvijet do cvijeta procvjeta

Mlado sunce se nenadno iskrade od nas

Kuda je oti"slo kako to i za"sto
to sam dobri Bog sada mo"ze da zna

I mo"zda bismo ga zaboravili kao lijepu slu"cajnost
(kako je bilo do"slo tako bi bilo i pro"slo)
da se vascijelim svojim bi'cem ne grijemo jo"s

Od onih davnih njegovih zlatnih i topli dlanova