|
|
|
Up
Naziv: NA PRAVI PUT SAM TI, MAJKO IZA"S'O
Autor: Skender Kulenovi'c
Mati moja:
Stabljika krhka u saksiji.
Pod strehom pitoma kumrija.
Vijek u "cetiri duvara.
"Celo na zemlji pred svojim Allahom velikim i svemilosnim.
Dervi"s s tespihom u tekiji.
U mejtefu,
u "zutoj sufari i bijeloj bradi hod"zinoj,
ovaj i onaj svijet ugleda:
Po kosi osjeti rosu mele'ca,
na uhu crni "sapat "sejtana,
u srcu prelest saraja d"zennetskih
i stravu vatara d"zehennemskih,
pred o"cima "cengel stra"snog Azraila
"sto du"su vadi iz "zila roba Bo"zijeg.
Djevojkom,
s ledenog "Sume'ca pod ku'com vodu je grabila djugumom
i preko sokaka, zavrnutih dimija,
rumenim je listovima trepetala
kaldrmom grbavom pod ku'com
mokrim je nanulama klepetala
od mu"skih je o"ciju bje"zala:
"cista da dodje onome koji joj je zapisan,
kadifa bijela i kap rose sabahske
na njegov dlan.
Na dan
petput je od svog Allaha iskala
taj da joj bude
mlad i pitom
k'o softa
i k'o kadija
pametan.
Uz sokak ga je kroz mu"sebak snivala.
Srmom i jagom u "cevrme slivala.
Svilom iz grla, podno'c ga zazivala:
"Koliko je duga zima bila...."
Na pjesmu: mjese"cinu,
na dlanove: "ca"ske rumene Allahu otvorene,
Allah joj njezin,
na dlanu svoje milosti,
spusti sa njezine zvijezde sudbine
duvak pau"cinast, ucvao zlatima
bogatu udaju:
Te i'cindije,
Djugum i mladost iz ruke joj ispade i "Sume'ce ih odnese:
fijaker stade pred avlijskim vratima,
sidjo"se jendjije.
Grlo i koljena britka strijepnja presje"ce.
Srce glomnu.
Glava prekrvi.
"Tako ti velikog straha i milosti,
on da mi bude dobar i ugasan
i ne odmi"ci me u daleku tudjinu,
i ne prepusti me zlojedoj svekrvi!"
Premrlo krto joj tijelo
U fered"zu,
u kabur tijesan, slijep, zagu"sljiv
stavi"se.
K'o ranjeniku,
Glavu joj bijelim tulbentom
Zavi"se.
K'o s ovim svijetom,
s rodnom se ku'com i "Sume'cem,
u "Sume'cu suza, majci na prsima,
rastajala.
K'o mejita,
obeznanjenu je u fijaker uneso"se,
i dva je ata,
k'o na onaj svijet,
zanesenu poneso"se
i k'o kadifu bijelu i kap rose sabahske
mom je ocu
donesoSe.
Usnom i "celom,
tri nove ruke poljubi:
svekru, svekrvi, njemu.
I kako tada sakri pred njim o"ci,
nikad mu vi"se u njih ne pogleda.
Nit joj bje softa, niti kadija !
Pred svitanja,
prigu"sljiv dah i lampu,
uz mrtvi sokak
batrgav mu je korak oslu"skivala.
Pjanom,
kundure mu obljuvane odvezivala.
Stranca,
pitomo"s'cu srne zalud ga je prodobrivala.
Voskom podova i mirisom mivene puti,
svjelinom odaja i grla,
kajmakom na kahvi,
cimetom jela i tijela,
zalud ga je, zalud do"cekivala:
Sljepo"cnice nikad joj ne dodirnu
dlanovima dragosti,
ve'c je istrga klje"stima po"zude.
Poslije svakog poroda,
"samijom se mrkom podnimljivala.
Zelene nokte
u tjeme joj je svekrva zarivala:
Bez njenog pitanja
ne dahnu.
U "cetiri tupa duvara klonulo je othukivala
"Golemo ne"sto, golemo sam ti skrivila"- Allaha je
zazivala - svakog klanjanja.
Na tespih "zuti suze 'cehlibara,
na "zute usne: zapis koji "sap'ce,
na dlanove: "zuta, Allahu otvorena sureta,
Allah joj njezin,
prstom svoje milo"ste,
otrese sa njene zvijezde sudbine
rosu vedre rumeni
nur u pomr"cinama:
Te no'ci,
ja joj se rodih: sin ko san!
Iza"zeh joj se iz krvi:
Bijeh joj razgaljenje u gr"cinama
Odlomih joj se od srca:
Bjeh joj krna bakarna preranim sjedinama.
Bjeh joj sunce u "cetiri duvara.
Hasis tupim mo"zdinama.
Ko pjenom smijeha,
sapunicom je omivala butice mi rumene,
ko u du"su,
u pamu"cne me uvijala pelene.
Dojkom ko hurmom
na usta mi je u be"sici slazila.
Ko u svoj uvir,
na dojku je uvirala u mene.
Nad dahom mi je strepila ko jasika.
Da joj ostasam - Allaha svog je molila -
ko jablan uz vodu,
i da joj ubijelim, urumenim
ko djevojka pod samijom,
i da joj upitomim
ko softa pod ahmedijom
da joj ne budem kockar ni pijanica,
nego sve "skole da joj izu"cim,
i da joj budem
u"cevan
i ljudevan
i ku'cevan,
i da se pro"cujem u sedam gradova
pa da me onda na glasu ku'com o"zeni,
pticom iz kafeza,
koja ne zna na "cem "zito,
na "cem vino raste,
o kojoj se prvi momci izlaguju
petu da su joj i pletenicu vidjeli,
o kojoj krmeljive ebejke "sapucu
ko o sehari mirisnoj zaklju"canoj.
Ku'com i du"som
mir i bogatstva da joj rasprostrem,
ku'cu i du"su
bajramskim slastima da joj zalijem,
pa kad joj se vratim iz "car"sije,
podvoljak da mi udobrovolji
sofrom raspjevanom,
nevjestom sjetovanom,
a kad joj od sre'ce i godina
ohlade kapci o"cinji,
ja, vid joj o"cinji,
na svojim da je rukama,
sretnu i mrtvu,
u kabur meki polo"zim
ko u du"sek d"zennetski,
zemlji i Allahu njezinom
da je predadnem pravednu...
A trut begovski i rakija,
u ocu mu"ska pomama
- ku'cni hajduci vukodlaci -
ku'cu i du"su joj ko vode rastakahu,
dok jedne noci dodje poplava,
odnese zemlje i kmetove,
a zadnji dukat, sto joj ostade,
zadnje zrno bisera,
zadnji 'cilim
pojede
rz begovski bezruki i glad bezoka:
Rodnu ku'cu prodasmo
i gola "cerga postasmo,
plasljiva, kirajd"zijska...
Od tespiha su joj jagode drvenile.
Od aminanja joj usnice mavenile.
Ko trule"z slezenu
memla joj je progrizala zelena
dva "zuta obraza u "cetiri siva duvara.
Pijavica gladi
tjemena nam je nesvjesticom sisala.
A ona,
ko zemlja pregladnjela,
u "zile sinu-jablanu svoj zadnji sok je brizgala:
Od starog zara haljine mi skrojila
da joj u "skoli ne krijem golih laktova,
a kad joj se vra'cah s knjigama,
s gladju u mozgu,
sa zimom pod noktima,
dva mi je promrzla krompira gulila
i nekakvu mi pticu bajala
koja je pjevala kad joj je bilo najgore:
Samo da jednom ku'cu i srce joj napunim
i na put pravi da joj izadjem...
Skender Kulenovi'c
|
|
|