Latinic     IPP     KASC  
Up

Naziv: OCVALE PRIMULE
Autor: Skender Kulenovi'c

I

To su tople k'cerke vla"znih zavjetrina.
Skrivene i nje"zne, za suncem se "zute.
Bez mirisa, na dnu "zutih krvi slute
skora i"s"ceznucca s dolaskom vrelina.

Kao da su mrtve. Ali one 'cute
u srcima "zutim strast mlakih toplina.
U njedrima vrije sok, sruji svje"zina,
al primule meke i titrave sute.

U sivoj ekstazi posljednjih bulbula,
u "caskama bijelim procvalih pono'ci,
zaplaka"se o"ci skrivenih primula:

u zvanutne svile lat se po lat runi,
one osjeti"se da ce skoro pro'ci
i da ce ih nekud odvest vreli juni.


II

Osjeti"se dragost mekih milovanja,
ali k'cerke "zute napu"stene cvatu.
"Zeljele bi grlit prste bijelih tkanja,
strast ne"cijih dlana 'cutje'ci na cvatu.

Nalis"e se o"ci "zutine i sjanja.
Svaka skriva du"su titranjima stkatu
i u zavjetarja "zutu ljubav sklanja,
dokle orhideje trepere na vlatu.

Neko s brijega slazi. Osoja miru"se.
"Cekaju ga pune rascvalih "ceznucca
s cevrmama tankim pre"zutoga zlata.

To kukurijek cvate, cvat zelena vrata.
I rastkane "ceznjom vru'ceg povinu'ca
njih opaja miris iz njegove du"se.


III

Mislile su pomrijet kada gizdav sti"ze,
i zasja"se "ca"ske jagor"cika jarih
On sna"zno miri"se, iskri se i "zari
i, niz tkiva no'ci, sve ni"ze i ni"ze

nad njih pada. Klone. "Zuti nektar li"ze
i "zitkoga soka sto ga vra"car stari
za primule "zute u venama svari
svakoj po kap kane i pijan se di"ze.

S vla'cu bijelog sunca u dnu "zute "caske,
ko sutonske zvijezde u srebrne sjene
"cekaju ga da se opet mrtav spusti.

A on kao vitez zavjetrina gustih
prepun zadnje zore siplje prve pra"ske
na njih "sto mu s daha strepe prestravljene.


IV

O davno si, davno, Dijete puti bijele,
otislo gd\je i sad mo"zda koja cvjeta!
Al primule jare mog su srca svele
sto raskri"se "caske s prsta ti i peta.

I, sad, kada 'cutim u pozare ljeta
na kapcima scvalim te"ske dlane vrele,
i kad "zitki podnev s kora i drveta
ljuljov miris to"ci sokovine zrele,

na dnu svih sazrenja, niz je"cmove plamne
i sad prsti moji davnu mlakost slute
koja ubra srce s prvih tvojih cvanja:

niz snijeg "sto ne kopni, u gudure tamne
slazim tvojom stazom, dok ona, sve tanja,
kao mlijeko te"ce u primule "zute.


V

I, sad, davno mrtva, krv u meni spava.
Niz je"cmove lutam, scvalih trepavica,
da sagorim "ce"znjom jedrih "zetelica
od sunca i srpa uz duh boliglava.

"Zita su visoka, plava i preplava.
Niz medje miri"su sunca ivan"cica.
O ocvale k'cerke mojih prvih trava,
u srcu mi zgara sjeme va"sih klica.

da vas barem ubrah u prvome jaru,
da vas bar poklonih srcu koje du"se,
sad bih imo brata da uz mene luta

niz sjedrala "zita, "zuta i pre"zuta.
I, sad, ne bih gino, pun klonule su"se,
znam: vi biste cvale po mome mezaru.