Latinica     IPP     KASC   Pregled Naziv: Plivacica Autor: Mak Dizdar Oznanila se u saptanju pijeska Kojim kao da je rekla Ovdje su jezevi bodljivi za sve noge Ovdje su galebovi plavi Za sve snove Prolaz se sam pred njenim dahom otvorio Marginom sto razdvajaju javu i san U trenu razmedja ubistva i stvaranja Bakarna od podneva srpnja Obasjana biserom U skoljkama ociju Crna od tajne Dlanove sismisa Sa deset strijela Deset magneta Bijele od mesa foka Skrila je ljiljanima Ubranim u bokorima bure U kosi modroj od bezmjernosti neba U zrcalu pucine Umirila je vjetar I prosula ostar miris soli Mahovine malja Sa skolja tijela I kadulje Oblih njegovih obala Nosnice Spavaca probudise se I rasirise Do kliktaja Znala je da je cekaju svi Od jutra I stvaranja svijeta Prvog jutra Drhatom bedra Od crna mramora Kao da obeca Jednom Iz hiljada ravnih Obicnih I jednakih Ruke za korake U sve kapije Sto vode dubinama Vrtoglavim U tamne tamnjane Zrelih cvjetova Tad mladic Snen od cekanja zore Oslonjen ramenom snage Na kabinu Zabranjenih dana Napet od volje za otkrovenjem Svog bica Ciganin ili pjesnik To kasnije niko nije znao reci Prenu se iz vatre Neuhvatne I zasilji zjene u vrsak igle Vida strelovitog Jagodicama svojih zelja Uhvati njen osmjeh Sto ga je dala muskosti sunca I za njom podje Lakocom mjesecara Kao da su se za ovo videnje dogovorili Jos davno Davno Prije rodjenja Od podje Podje sam Za svojim stopama Ne znajuci Da je samo jedan Samo jedan Iz povorke Cvrcci u smrci su ga pjesmom podsticali Ovdje su jezevi bodljivi za sve noge Ovdje su galebovi plavi Za sve snove Znao je Sam sebi sam dovoljan Za rasudjivanje srca Znao je Cist sam pod suncem Dobrim za sve napore I sve lijenosti Cist od odjece I obuce Cist od imena Koje nisam sebi izabrao Ravnopravno je udisao nebo I hodao hodom covjeka od krvi Korakom slobodnih od brojeva I vlasnika Vozila Ceste su njegove bile sve ceste Ceste su njegove obale i vode Obale i vode ptica ptica Amfibija Kada je nju gledao Svi su je vidjeli Svi su je gledali I vidjeli Odjednom je skocila I nestala sa stijene nijemog zova A kupaci Goli Goli i u pantalonama Bez razmisljanja Skocise u njenu sjenu Gustu i crvenu I zaplivase Plivali su neumorno Kao nikad dosad Kao da su se takmicili Sa velikom sansom Na zlatnu olimpijsku medalju Ili su htjeli u nepoznatoj zeni Koja je u snovima najavila svoj dolazak Da uhvate sam zivot Zivot na ostrvima tropa Naslikan u ocima brodolomnika Zivot Sto ga je nosila u smedjem kljunu golubova Na vrhovima dojki Punih bijele krvi Plivali su I sijekli more ceznjama kao nikada dosad goli I u pantalonama a sesire i novcanike predali na cuvanje morskim lastama Plivali su u vrucu radost punu zvijezda dok se ne prestravise od dubina i grceva u hladnim strujama i zelenim o kojima se ne zna nista gdje pocinju i gdje svrsavaju Tada se sjetise Balkona I albuma I djece Koja su dosla I koja su jos zakljucana U narandzama i limunima u zrenju Sjetise se ducana i musterija Spisa i protokola I zakonika I gradjanskog morala u knjizi o bon-tonu Bez obzira na finese ponasanja Sjetise se Kade Kade u kojoj se moze napraviti malo more Malo more i mali brodovi Mali brodovi i male ljubavi Sjetise se i zaprepastise nad sobom I krkljanjem udavljenika Piskutljivijim od sirene vatrogasaca Pozvase najbrze camce za spasavanje Ne raspravljajuci o boji krme Ne pitajuci za cijenu kilometraze Glas im je drhtao od placa U kome ajkule poznase titraje zalosti Starih bogomoljaca Zakasnjelih za odgovor Na neodoljivi poziv ljubavi More se poljuljalo I promrmljalo Ovdje su jezevi bodljivi za sve noge Ovdje su galebovi plavi Za sve snove Mladic je sirokim okom sve vidio Ali nije mogao nista da vidi Od sjaja sedefnih ladja U koje se zavuklo sunce I sve je glasove slusao Al nista nije cuo Od pjesme smjeha Sto ga je vodila Pucinom nade Kada je zaronila I posljednji plivaci zaronise Hvatajuci u vrhove pluca Posljednje krajicke neba Bila su jos cetiri plivaca I svi su bili goli A mladic sa sanjivim ocima Ciganin ili pjesnik Il' neko drugi To niko kasnije nije znao reci Bio je najgoliji Cetvorica ronilaca upornih I lukavih Madjijom sto samo dvonozac je nosi U nevidljivom stapu ljubavi Pretvorise se U morske lavove U morske konjice U delfine I kitove Probijajuci Jaki i pomamni Sante magle Smijeh je zvonio I zvao sve dublje U dubine bez dna Tri gradjanina se utopise Rizikujuci Ime i zvanje Posmrtni mars i vijence I dva metra zemlje Ispod krstace Samo je mladic jos jurisao Svjetionicima ociju I lukom stegana Sve gladniji Sve zedniji Kada je osjetio tlo Nogama lava Protrnu od slasti Zgrabi je Pograbi Bakarnu od podneva Sjajnu od bisera Mirisnu od soli Crnu od tajne Njeno tijelo zadrhta Ko krosnja stabla Zagrljena dahom aprila I otvori cvjetove Alga Korala Krinova Zvijezda On udje Bodljama smedje volje U pore njenog disanja I predade se milovanju Vrhovi jezika im se sastavise Tocio je svoju krv u njenu Nepovratno I njega nestade U njoj Umiruci Osjeti prvi I posljednji put Da zivi Jezevi se nakostrijesise Galebovi zakliktase Kada se u predvecerje Na obali oznanila Crvena od krvi U ribljem mesu Snazna od zivota Jaka od smrti Prolaz se sam od njena daha otvorio Udovice sa suncobranima vrisnuse Kupaci oborise glave dobrih gradjana U pijesak tjeskobe Plivacica se nasmija jetko Otrovom jegulje A sunce pade treskom U kose planina