Latinica     IPP     KASC   Pregled Naziv: OCVALE PRIMULE Autor: Skender Kulenovic I To su tople kcerke vlaznih zavjetrina. Skrivene i njezne, za suncem se zute. Bez mirisa, na dnu zutih krvi slute skora isceznucca s dolaskom vrelina. Kao da su mrtve. Ali one cute u srcima zutim strast mlakih toplina. U njedrima vrije sok, sruji svjezina, al primule meke i titrave sute. U sivoj ekstazi posljednjih bulbula, u caskama bijelim procvalih ponoci, zaplakase oci skrivenih primula: u zvanutne svile lat se po lat runi, one osjetise da ce skoro proci i da ce ih nekud odvest vreli juni. II Osjetise dragost mekih milovanja, ali kcerke zute napustene cvatu. Zeljele bi grlit prste bijelih tkanja, strast necijih dlana cutjeci na cvatu. Nalis"e se oci zutine i sjanja. Svaka skriva dusu titranjima stkatu i u zavjetarja zutu ljubav sklanja, dokle orhideje trepere na vlatu. Neko s brijega slazi. Osoja miruse. Cekaju ga pune rascvalih ceznucca s cevrmama tankim prezutoga zlata. To kukurijek cvate, cvat zelena vrata. I rastkane ceznjom vruceg povinuca njih opaja miris iz njegove duse. III Mislile su pomrijet kada gizdav stize, i zasjase caske jagorcika jarih On snazno mirise, iskri se i zari i, niz tkiva noci, sve nize i nize nad njih pada. Klone. Zuti nektar lize i zitkoga soka sto ga vracar stari za primule zute u venama svari svakoj po kap kane i pijan se dize. S vlacu bijelog sunca u dnu zute caske, ko sutonske zvijezde u srebrne sjene cekaju ga da se opet mrtav spusti. A on kao vitez zavjetrina gustih prepun zadnje zore siplje prve praske na njih sto mu s daha strepe prestravljene. IV O davno si, davno, Dijete puti bijele, otislo gdje i sad mozda koja cvjeta! Al primule jare mog su srca svele sto raskrise caske s prsta ti i peta. I, sad, kada cutim u pozare ljeta na kapcima scvalim teske dlane vrele, i kad zitki podnev s kora i drveta ljuljov miris toci sokovine zrele, na dnu svih sazrenja, niz jecmove plamne i sad prsti moji davnu mlakost slute koja ubra srce s prvih tvojih cvanja: niz snijeg sto ne kopni, u gudure tamne slazim tvojom stazom, dok ona, sve tanja, kao mlijeko tece u primule zute. V I, sad, davno mrtva, krv u meni spava. Niz jecmove lutam, scvalih trepavica, da sagorim ceznjom jedrih zetelica od sunca i srpa uz duh boliglava. Zita su visoka, plava i preplava. Niz medje mirisu sunca ivancica. O ocvale kcerke mojih prvih trava, u srcu mi zgara sjeme vasih klica. da vas barem ubrah u prvome jaru, da vas bar poklonih srcu koje duse, sad bih imo brata da uz mene luta niz sjedrala zita, zuta i prezuta. I, sad, ne bih gino, pun klonule suse, znam: vi biste cvale po mome mezaru.