Latinica     IPP     KASC  
Pregled

Naziv: Sunce
Autor: Mak Dizdar

Jedno mlado sunce odbjeglo od oca
nastani se na ledini izmeđ ledenih planina

Ne prepoznasmo ga odmah i pogledasmo poprijeko

Ono zasuka rukave i preora zemlju duboko
dok ne stiže do njene utrobe i njenog srca

Kada od trudova odahnu pozdravi veselo rukom
i izdiže se kao tica krilima iznad same tame

I obasja sve staze sva raskršca i stramputice
i u sjaju pokaza svoje oranje i naše lice

Zagrlismo se tada kao da smo čekali samo na to

Postadosmo bliski pa smo kao jedno
i jeli i pili kao od iskoni da smo tu bili

Nije navraćalo sunce od ljeta do ljeta samo
i na jalovoj dolini cvijet do cvijeta procvjeta

Mlado sunce se nenadno iskrade od nas

Kuda je otišlo kako to i zašto
to sam dobri Bog sada može da zna

I možda bismo ga zaboravili kao lijepu slučajnost
(kako je bilo došlo tako bi bilo i prošlo)
da se vascijelim svojim bićem ne grijemo još

Od onih davnih njegovih zlatnih i topli dlanova