Latinica     IPP     KASC   Pregled Naziv: OCVALE PRIMULE Autor: Skender Kulenoviæ I To su tople kæerke vla¾nih zavjetrina. Skrivene i nje¾ne, za suncem se ¾ute. Bez mirisa, na dnu ¾utih krvi slute skora i¹èeznucca s dolaskom vrelina. Kao da su mrtve. Ali one æute u srcima ¾utim strast mlakih toplina. U njedrima vrije sok, sruji svje¾ina, al primule meke i titrave sute. U sivoj ekstazi posljednjih bulbula, u èaskama bijelim procvalih ponoæi, zaplaka¹e oèi skrivenih primula: u zvanutne svile lat se po lat runi, one osjeti¹e da ce skoro proæi i da ce ih nekud odvest vreli juni. II Osjeti¹e dragost mekih milovanja, ali kæerke ¾ute napu¹tene cvatu. ®eljele bi grlit prste bijelih tkanja, strast neèijih dlana æutjeæi na cvatu. Nalis"e se oèi ¾utine i sjanja. Svaka skriva du¹u titranjima stkatu i u zavjetarja ¾utu ljubav sklanja, dokle orhideje trepere na vlatu. Neko s brijega slazi. Osoja miru¹e. Èekaju ga pune rascvalih èeznucca s cevrmama tankim pre¾utoga zlata. To kukurijek cvate, cvat zelena vrata. I rastkane èeznjom vruæeg povinuæa njih opaja miris iz njegove du¹e. III Mislile su pomrijet kada gizdav sti¾e, i zasja¹e èa¹ke jagorèika jarih On sna¾no miri¹e, iskri se i ¾ari i, niz tkiva noæi, sve ni¾e i ni¾e nad njih pada. Klone. ®uti nektar li¾e i ¾itkoga soka sto ga vraèar stari za primule ¾ute u venama svari svakoj po kap kane i pijan se di¾e. S vlaæu bijelog sunca u dnu ¾ute èaske, ko sutonske zvijezde u srebrne sjene èekaju ga da se opet mrtav spusti. A on kao vitez zavjetrina gustih prepun zadnje zore siplje prve pra¹ke na njih ¹to mu s daha strepe prestravljene. IV O davno si, davno, Dijete puti bijele, otislo gdje i sad mo¾da koja cvjeta! Al primule jare mog su srca svele sto raskri¹e èaske s prsta ti i peta. I, sad, kada æutim u pozare ljeta na kapcima scvalim te¹ke dlane vrele, i kad ¾itki podnev s kora i drveta ljuljov miris toèi sokovine zrele, na dnu svih sazrenja, niz jeèmove plamne i sad prsti moji davnu mlakost slute koja ubra srce s prvih tvojih cvanja: niz snijeg ¹to ne kopni, u gudure tamne slazim tvojom stazom, dok ona, sve tanja, kao mlijeko teèe u primule ¾ute. V I, sad, davno mrtva, krv u meni spava. Niz jeèmove lutam, scvalih trepavica, da sagorim èe¾njom jedrih ¾etelica od sunca i srpa uz duh boliglava. ®ita su visoka, plava i preplava. Niz meðe miri¹u sunca ivanèica. O ocvale kæerke mojih prvih trava, u srcu mi zgara sjeme va¹ih klica. da vas barem ubrah u prvome jaru, da vas bar poklonih srcu koje du¹e, sad bih imo brata da uz mene luta niz sjedrala ¾ita, ¾uta i pre¾uta. I, sad, ne bih gino, pun klonule su¹e, znam: vi biste cvale po mome mezaru.