Latinica     IPP     KASC   Pregled Naziv: GROMOVO ÐULE Autor: Skender Kulenoviæ Bio sam sasvim sasvim mali, ali ovog se dobro sjeæam. Valjda ¹to je toliko sijevalo i grmilo. Moja rodna kasabica poznata je kao igrali¹te gromova. Zgnijezdila se na golom nevisokom podno¾ju planina, koje silazi u neveliko polje. Kad doðe ljetna oluja, gromovi kao krakati svijetli divovi skaèu po tim planinèinama, sablje njihovih munja i tutanj njihovih tabana utjeraju sve ¾ivo u kasabi u kuæe, ¹tale i æumeze, i pozatvaraju u njoj sva vrata i prozore. Nikad se toliko puta svijet ne prekrsti i toliko svetih rijeèi iz Kurana ne izgovori. Ljudi ¹alju bogu nijema obeæanja da nikad vi¹e neæe grije¹iti. Jednom tako zaorlja takva oluja, u kuæi smo toga popodneva ostali samo mati i ja. Mati u ludoj jurnjavi pozatvara sve prozore, stisnu me u krilo, i, zaklonjeni malo iza prozora, gledamo u ba¹tu. Smrklo se, ali sijevne pa voæke postanu kao da su od zlata i dragog kamenja, i meni onda ¾ao ¹to takve i ne ostanu. Odmah zatim tresak, koji kao da me svega raznese, pa za njim gromorno valjanje grmljavine, koje ulazi u prozorska stakla i zidove. Priljubim se uz mater, a lijepo mi. Onda line u voænjak, kao da neko odozgo zalijeva kantama. Grane se povijaju do zemlje, ¾ao mi ih, drage na¹e voæke, jadnice - nemaju se nikud skloniti. - Majko, ¹to æe tolika ki¹a? - pitam. Mati, stisla me, ¾miri, u¾urbano ¹apæe nekakve, potpuno mi nerazumljive, rijeèi. (Poslije sam saznao: rijeèi iz Kurana.) - Hoæe li, majko, jo¹ jednom onako? - pitam, jedva èekajuæi da tresne. Mati me blago udari po potiljku, a grom, kao da me èuo, prasnu, udari u sred ba¹te. Viðeh usijan plavièast kolut, kao da na zemlju pade sjajna tepsija pa je nestade. Mati me trkom iznese u divanhanu. - Sine, ne zovi ih vi¹e! - da¹æe, ljubi me gdje stigne. - Izgorjeæemo. Poslije, kad je oluja oti¹la, iznijela me u voænjak. Vrti se oko ovog mjesta gdje je udario grom, spu¹ta me iz naramka i ra¹èe¹ljava travu, tra¾i ne¹to, a nièeg nema. Tek mnogo poslije, saznao sam ¹ta je tra¾ila. ðule gromovo. Nije, ka¾u, veliko, sitno je kao golubije jaje. Ko ga naðe pa zakopa negdje pred kuæna vrata, dokle ga tako dr¾i, kuæa æe mu biti sigurna od vatre, od pu¹ke i no¾a, od kraðe i vrad¾bine. Mora da sam tako jo¹ u najranijem ðetinjstvu sklopio prijateljstvo s gromovima. Poslije mnogo godina, jedne mrkle noæi na planini Vla¹iæu, udarali su svud oko mene, kao vatrena ki¹a-¹ropac, a jednoga dana na¹ao sam se na Vranici planini u samim oblacima, gdje su oko mene igrali ðavolsko kolo. Nijedan me nije htio. Bilo je tako nekoliko puta i u ratu, meðu kur¹umima i granatama. Da mi dva brata nisu poginula, prosto bih povjerovao da je mati na¹la, i tajno negdje zakopala, gromovo ðule. Vjerujem i ne vjerujem, ali i danas tra¾im gdje ga je zakopala.