Latinica     IPP     KASC   Pregled Naziv: GROMOVO DJULE Autor: Skender Kulenovi'c Bio sam sasvim sasvim mali, ali ovog se dobro sje'cam. Valjda "sto je toliko sijevalo i grmilo. Moja rodna kasabica poznata je kao igrali"ste gromova. Zgnijezdila se na golom nevisokom podno"zju planina, koje silazi u neveliko polje. Kad dodje ljetna oluja, gromovi kao krakati svijetli divovi ska"cu po tim planin"cinama, sablje njihovih munja i tutanj njihovih tabana utjeraju sve "zivo u kasabi u ku'ce, "stale i 'cumeze, i pozatvaraju u njoj sva vrata i prozore. Nikad se toliko puta svijet ne prekrsti i toliko svetih rije"ci iz Kurana ne izgovori. Ljudi "salju bogu nijema obe'canja da nikad vi"se ne'ce grije"siti. Jednom tako zaorlja takva oluja, u ku'ci smo toga popodneva ostali samo mati i ja. Mati u ludoj jurnjavi pozatvara sve prozore, stisnu me u krilo, i, zaklonjeni malo iza prozora, gledamo u ba"stu. Smrklo se, ali sijevne pa vo'cke postanu kao da su od zlata i dragog kamenja, i meni onda "zao "sto takve i ne ostanu. Odmah zatim tresak, koji kao da me svega raznese, pa za njim gromorno valjanje grmljavine, koje ulazi u prozorska stakla i zidove. Priljubim se uz mater, a lijepo mi. Onda line u vo'cnjak, kao da neko odozgo zalijeva kantama. Grane se povijaju do zemlje, "zao mi ih, drage na"se vo'cke, jadnice - nemaju se nikud skloniti. - Majko, "sto 'ce tolika ki"sa? - pitam. Mati, stisla me, "zmiri, u"zurbano "sap'ce nekakve, potpuno mi nerazumljive, rije"ci. (Poslije sam saznao: rije"ci iz Kurana.) - Ho'ce li, majko, jo"s jednom onako? - pitam, jedva "cekaju'ci da tresne. Mati me blago udari po potiljku, a grom, kao da me "cuo, prasnu, udari u sred ba"ste. Vidjeh usijan plavi"cast kolut, kao da na zemlju pade sjajna tepsija pa je nestade. Mati me trkom iznese u divanhanu. - Sine, ne zovi ih vi"se! - da"s'ce, ljubi me gd\je stigne. - Izgorje'cemo. Poslije, kad je oluja oti"sla, iznijela me u vo'cnjak. Vrti se oko ovog mjesta gd\je je udario grom, spu"sta me iz naramka i ra"s"ce"sljava travu, tra"zi ne"sto, a ni"ceg nema. Tek mnogo poslije, saznao sam "sta je tra"zila. djule gromovo. Nije, ka"zu, veliko, sitno je kao golubije jaje. Ko ga nadje pa zakopa negd\je pred ku'cna vrata, dokle ga tako dr"zi, ku'ca 'ce mu biti sigurna od vatre, od pu"ske i no"za, od kradje i vrad"zbine. Mora da sam tako jo"s u najranijem djetinjstvu sklopio prijateljstvo s gromovima. Poslije mnogo godina, jedne mrkle no'ci na planini Vla"si'cu, udarali su svud oko mene, kao vatrena ki"sa-"sropac, a jednoga dana na"sao sam se na Vranici planini u samim oblacima, gd\je su oko mene igrali djavolsko kolo. Nijedan me nije htio. Bilo je tako nekoliko puta i u ratu, medju kur"sumima i granatama. Da mi dva brata nisu poginula, prosto bih povjerovao da je mati na"sla, i tajno negd\je zakopala, gromovo djule. Vjerujem i ne vjerujem, ali i danas tra"zim gd\je ga je zakopala.