Glavna strana
Tekstovi
Uslovi kori"stenja
Privatnost
Kontakt informacija
Google

Korisni linkovi
Link prema nama

          Latinica     IPP     KASC  
Pregled

Naziv: Plivačica
Autor: Mak Dizdar

Oznanila se u šaptanju pijeska
Kojim kao da je rekla
Ovđe su ježevi bodljivi za sve noge
Ovđe su galebovi plavi
Za sve snove
Prolaz se sam pred njenim dahom otvorio
Marginom sto razdvajaju javu i san
U trenu razmeđa ubistva i stvaranja
Bakarna od podneva srpnja
Obasjana biserom
U školjkama očiju
Crna od tajne
Dlanove šišmiša
Sa deset strijela
Deset magneta
Bijele od mesa foka
Skrila je ljiljanima
Ubranim u bokorima bure

U kosi modroj od bezmjernosti neba
U zrcalu pučine
Umirila je vjetar
I prosula oštar miris soli
Mahovine malja
Sa školja tijela
I kadulje
Oblih njegovih obala
Nosnice Spavača
probudiše se
I raširiše
Do kliktaja

Znala je da je čekaju svi
Od jutra
I stvaranja svijeta
Prvog jutra
Drhatom bedra
Od crna mramora
Kao da obeća
Jednom
Iz hiljada ravnih
Običnih
I jednakih
Ruke za korake
U sve kapije
Što vode dubinama
Vrtoglavim
U tamne tamnjane
Zrelih cvjetova

Tad mladić
Snen od čekanja zore
Oslonjen ramenom snage
Na kabinu
Zabranjenih dana
Napet od volje za otkrovenjem
Svog bića
Ciganin ili pjesnik
To kasnije niko nije znao reci
Prenu se iz vatre
Neuhvatne
I zašilji zjene u vršak igle
Vida strelovitog
Jagodicama svojih želja
Uhvati njen osmjeh
Što ga je dala muškosti sunca
I za njom pođe
Lakoćom mjesečara
Kao da su se za ovo videnje dogovorili
Još davno
Davno
Prije rođenja

Od pođe
Pođe sam
Za svojim stopama
Ne znajuci
Da je samo jedan
Samo jedan
Iz povorke

Cvrčci u smrci su ga pjesmom podsticali

Ovđe su ježevi bodljivi za sve noge
Ovđe su galebovi plavi
Za sve snove
Znao je
Sam sebi sam dovoljan
Za rasuđivanje srca
Znao je
Čist sam pod suncem
Dobrim za sve napore
I sve lijenosti
Čist od ođece
I obuće
Čist od imena
Koje nisam sebi izabrao

Ravnopravno je udisao nebo
I hodao hodom čovjeka od krvi
Korakom slobodnih od brojeva
I vlasnika
Vozila
Ceste su njegove bile sve ceste
Ceste su njegove obale i vode
Obale i vode ptica
ptica
Amfibija

Kada je nju gledao
Svi su je viđeli
Svi su je gledali
I viđeli
Ođednom je skočila
I nestala sa stijene nijemog zova
A kupači
Goli
Goli i u pantalonama
Bez razmišljanja
Skočiše u njenu sjenu
Gustu i crvenu
I zaplivaše

Plivali su neumorno
Kao nikad dosad
Kao da su se takmičili
Sa velikom šansom
Na zlatnu olimpijsku medalju
Ili su htjeli u nepoznatoj ženi
Koja je u snovima najavila svoj dolazak
Da uhvate sam život
Život na ostrvima tropa
Naslikan u očima brodolomnika
Život
Što ga je nosila u smeđem kljunu golubova
Na vrhovima dojki
Punih bijele krvi

Plivali su
I sijekli more čeznjama
kao nikada dosad
goli I u pantalonama
a šešire i novčanike
predali na čuvanje
morskim lastama

Plivali su
u vruću radost punu zvijezda
dok se ne prestraviše od dubina
i grčeva u hladnim strujama
i zelenim
o kojima se ne zna ništa
gdje počinju
i gdje svršavaju

Tada se sjetiše
Balkona
I albuma
I đece
Koja su došla
I koja su još zaključana
U narandzama i limunima u zrenju
Sjetiše se dućana i mušterija
Spisa i protokola
I zakonika
I građanskog morala u knjizi o bon-tonu
Bez obzira na finese ponašanja
Sjetiše se
Kade
Kade u kojoj se može napraviti malo more
Malo more i mali brodovi
Mali brodovi i male ljubavi
Sjetiše se i zaprepastiše nad sobom
I krkljanjem udavljenika
Piskutljivijim od sirene vatrogasaca
Pozvaše najbrze čamce za spasavanje
Ne raspravljajuci o boji krme
Ne pitajući za cijenu kilometraže
Glas im je drhtao od plača
U kome ajkule poznaše titraje žalosti
Starih bogomoljaca
Zakašnjelih za odgovor
Na neodoljivi poziv ljubavi

More se poljuljalo
I promrmljalo
Ovđe su ježevi bodljivi za sve noge
Ovđe su galebovi plavi
Za sve snove

Mladić je širokim okom sve vidio
Ali nije mogao ništa da vidi
Od sjaja sedefnih lađa
U koje se zavuklo sunce
I sve je glasove slušao
Al ništa nije cuo
Od pjesme smjeha
Sto ga je vodila
Pučinom nade

Kada je zaronila
I posljednji plivači zaroniše
Hvatajuci u vrhove pluća
Posljednje krajičke neba
Bila su još četiri plivača
I svi su bili goli
A mladić sa sanjivim očima
Ciganin ili pjesnik
Il' neko drugi
To niko kasnije nije znao reći
Bio je najgoliji
Četvorica ronilaca upornih
I lukavih
Mađijom sto samo dvonožac je nosi
U nevidljivom štapu ljubavi
Pretvoriše se
U morske lavove
U morske konjice
U delfine
I kitove
Probijajuci
Jaki i pomamni
Sante magle

Smijeh je zvonio
I zvao sve dublje
U dubine bez dna
Tri građanina se utopiše
Rizikujuci
Ime i zvanje
Posmrtni marš i vijence
I dva metra zemlje
Ispod krstače

Samo je mladić još jurišao
Svjetionicima očiju
I lukom stegana
Sve gladniji
Sve žedniji
Kada je osjetio tlo
Nogama lava
Protrnu od slasti
Zgrabi je
Pograbi
Bakarnu od podneva
Sjajnu od bisera
Mirisnu od soli
Crnu od tajne
Njeno tijelo zadrhta
Ko krošnja stabla
Zagrljena dahom aprila
I otvori cvjetove
Alga
Korala
Krinova
Zvijezda
On uđe
Bodljama smeđe volje
U pore njenog disanja
I predade se milovanju
Vrhovi jezika im se sastaviše
Točio je svoju krv u njenu
Nepovratno
I njega nestade
U njoj
Umirući
Osjeti prvi
I posljednji put
Da živi

Ježevi se nakostriješiše
Galebovi zakliktaše

Kada se u predvečerje
Na obali oznanila
Crvena od krvi
U ribljem mesu
Snažna od života
Jaka od smrti
Prolaz se sam od njena daha otvorio

Udovice sa suncobranima vrisnuše
Kupači oboriše glave dobrih građana
U pijesak tjeskobe

Plivačica se nasmija jetko
Otrovom jegulje
A sunce pade treskom
U kose planina