Pregled

Naziv: ČUDA
Autor: Skender Kulenović

Svrh snijega do juga rijeka: zveket vilinskog nakita.
Tu glađu se krili galeb, korijenom gnijezdi se jasen.
S pastrvom danuju zvijezde, i vidre s česljem rakita.
Nebo - ogromnosti oko. Tu protegnut sam i spasen.

Srce je sjelo na prijesto, i svaku pomiso čara
domisli odmah i prazi iz sebe obličje krasa.
Zrno do zrna se stišćem u punom srcu svog nara.
Sam, bor iz petnih mi žila u bezdan sunčani stasa.

I na dnu go sam oblutak ljubljen oblinama vode.
Sva neviđela se bistre kroz bistre mi oči rode.
U mračnoj duplji mi duba zlate se žujna mi saća.

Sunovrat s gromom sam slapa, i iskok duge iz pjene.
S njom gasnem, i svaka mi kap se, u sladostrašću mijene,
u praroditeljku čuda, u prakap bremenu vraća.